Najnaprednije robotsko ronilačko odijelo testira se za misiju traženja ostataka najstarijeg svjetskog računara. Odijelo, nazvano Exosuit, ima kruti metalni oblik s potisnicima koji omogućava sigurno ronjenje do 300 metara dubine.

Iako je odijelo dizajnirano za ronjenje u njujorškim postrojenjima za pročišćavanje vode, ljetos su započela prva testiranja odjela u slanoj vodi oceanografskog instituta u Massachussetsu. Testovi su osmišljeni da odijelo pripreme za iskopavanje rimske olupine u vodama grčkog otoka Antikitere. Prije 115 godina ronioci su iz olupine izvukli najstarije računar na svijetu, koje je kasnije dobilo ime po mjestu pronalaska. Znanstvenici se nadaju kako će u septembru ove godine, kada je misija planirana, pronaći i drugi mehanizam.

Pomorski arheolozi uobičajeno nose ronilačka odjela kada istražuju nalazišta, no takva istraživanja su ograničena zbog opasnosti od dekompresijske bolesti. Za dublja nalazišta istraživači koriste podmornice na daljinsko upravljanje s kamerama i sonarom, te velike i skupe podmornice kao što je ona koja je istraživala olupinu Titanika 1986. godine.

Cijena ovog odjela je 1,5 milijuna dolara. „To je u osnovi podmornica koju možete obući”, navodi Phil Short, ronilac koji će sudjelovati na misiji. Tlak u odjelu nije drugačiji od onog u podmornici ili na kopnu, tako da ronilac na dnu mora može provesti i 5 sati, nakon čega se vraća na površinu bez potrebe za dekompresijom.

Odijelo je izrađeno od aluminijske legure sa zglobovima koji omogućavaju slobodu noga i ruku. Odijelo je s brodom spojeno pomoću cijevi kojom se prenosi zrak, struja, podaci te audio i video signal. U slučaju nužde baterija može napajati sve sisteme osim potisnika. Nožnim pedalama unutar odjela kontrolišu se potisnici pomoću koji se kreće u vodi. Ako je ronilac zauzet sa složenim zadatkom, kontrolor s broda može preko veze upravljati potisnicima i tako odijelo držati stabilnim. U slučaju nezgode kontrolor može preuzeti kompletnu kontrolu i vratiti odijelo na površinu.

Za ovu misiju odijelo je potrebno iz dva razloga: dubina na kojoj je olupina (do 120 metara) i krhkost nalaza koji se možda nalaze u njoj. Kada su grčki sakupljači spužava otkrili olupinu 1900. godine, imali su samo 5 minuta prije nego što bi se morali vratiti na površinu. O opasnosti govori i činjenica da je nekoliko ronioca ostalo paralizirano dok je jedan preminuo od dekompresijske bolesti. 1976. godine olupinu je istraživao Jacques Cousteau, no i tada su ronioci mogli na dnu biti samo 10 minuta. Kako bi povećali učinkovitost, istraživači su koristili vakuumske pumpe koje su usisavale talog oko olupine. Taj način pokazao se štetnim zbog opasnosti od uništenja krhkih nalaza.

Nova ekspedicija neće biti ograničena kao prije. „Ronilac će u odjelu moći provesti više sati i vraćati se na površinu samo kada priroda pozove”, navodi Brendan Foley, jedan od voditelja projekta.

Unatoč ograničenjima s kojima su bili suočeni prijašnji istraživači, nalazi koji su izvađeni iz olupine predstavljaju neke od najljepših grčkih i rimskih nalaza. Nalazi pričaju o rimskom brodu koji se nasukao na stjenovite obale otoka oko 60. godine pr. Kr. Brod je bio prepun luksuznih dobara, uključujući brončane i mramorne skulpture, nakit, novac, stakleno i keramičko posuđe, te ostatke neobične sprave sa zupčanicima koja je isprva zanemarena. Tek su 50-ih godina znanstvenici primijetili da se metalni ostaci mogu sastaviti u sofisticirani analogni računar za predviđanje astronomskih kretanja.

Zanimljivo je da je upravo slana voda odgovorna za očuvanje pronađenih dobara. Mnogi predmeti od plemenitih metala kroz godine su topljeni. Od 10 glavnih brončanih skulptura u atenskom Nacionalnom arheološkom muzeju, 9 dolazi s ove olupine.

Foley vjeruje kako olupina skriva još mnoge tajne. Preliminarna istraživanja prošle godine pokazala su kako su nalazi raštrkani na oko 500 m², a uz prvu olupinu otkrivena je još jedna. Iako olupina sadrži mnoge vrijedne nalaze, najintrigantniji su ipak oni vezani za mehanizam.

Ronilac će umjesto ruku koristiti hvataljke u obliku kliješta kojima će istraživati kroz naslage mulja, bilja i različitih nanosa. Kako bi postao vješt u rukovanju, ronilac mora proći niz testova od kojih je jedan otvaranje i sklapanje sklopivog noža pomoću hvataljki.

No, kako je odijelo u vlasništvu privatne kompanije, istraživanja će ove godine trajati tek mjesec dana, dok će odijelo biti na posudbi samo dva tjedna. Foley napominje kako korištenje odjela nije bez rizika. „To je tek eksperimentalno odijelo. Moramo shvatiti njegove sposobnosti i iskoristiti ga na najbolji mogući način”, priznaje.

IZVOR: Znanost.com